Članek objavljen v Konji (HR), december/januar 20010, HRVATSKI KONJIČKI POOL Radoslava Cimermana 5, 10000 Zagreb, avtor: Petra Gospodnetić
Je li jahanje na terenu bespotrebna zabava ili put prema kvalitetnijem konju?
Potrudili smo se dati vam opširan odgovor na to pitanje…{+}
Kada vam se posljednji put dogodilo da ste nešto radili iz dana u dan, pa ste, nakon nekog vremena, trebali promjenu? Bilo vam je dosta monotonije i jednostavno više niste imali volje, snage ni živaca nastaviti dalje? Što ste tada napravili? Postoje dvije mogućnosti. Jedna je da ste “pregrizli” sve i nastavili dalje poštopoto, a druga je da ste uzeli odmor, odmak od posla ili obaveza… Što da napravi konj kada mu je dosta monotonije, kada mu je dosta treninga, manježa, istog puta i okoline koju svaki dan gleda? Može li on otići u turističku agenciju i uplatiti si skijanje u Alpama ili otići na kupanje kako bi se riješio stresa? Dosta teško – životinjama uglavnom ne dozvoljavaju uplaćivanje odmora. Kada konj upadne u monotoniju, on reagira na dva načina. Postane bezvoljan ili pak postane agresivan i pretjerano temperamentan. U svakom slučaju, smanjuje mjeru u kojoj izvršava naše zahtjeve, a time naše jahanje i šansu napredovanja uvelike otežava.
Kako da našem ljubimcu i sportašu omogućimo pravilnu relaksaciju i razonodu? Kao i mi, i konji su skloni upadanju u rutinu, kada im je sve već otprije pozna-to te im više ništa ne predstavlja izazov. Ponestaje im srčanosti te želje za radom i aktivnim sudjelovanjem. Kako bismo to spriječili, moramo se pobrinuti da mu u program aktivnosti, između monotonih treninga u manježu, ubacimo nešto drugačije. Nešto poput jahanja na terenu što ga izvlači iz rutine. Isprva će biti uplašen, možda čak i prestravljen – više nije u svojoj sigurnoj zoni. Ipak, nakon našeg ohrabrivanja i pažljivog vođenja, naučiti će se opustiti i uživati u promjeni okoliša. Mjesto straha zauzeti će samouvjerenost, a ona će mu dati novu snagu i u sportu te donijeti i bolje rezultate.
Zašto baš teren?
Razlika između terena i manježa je jednostavna. Jahanje u prirodi zahtijeva preispitavanje svakog koraka, predviđanje situacije. Naime, u manježu krivo napravljeni korak ne čini razliku, ali na terenu može značiti ozljedu, ili barem neugodu. Jahanje u prirodi konja uči stalnoj procjeni situacije te povezivanju iste s već otprije poznatim situacijama, zbog čega se plašljivost postepeno smanjuje, što pak vodi lakšoj koncentriranosti na rad jer ga neće omesti svaki šum. Nadalje, osim što je dobro za konja, dobro je i za jahača te njegov odnos prema konju. Jahač uči “slušati” svoga konja, umjesto samo mu naređivati. Od jahača i konja zahtijeva se jaka suradnja i međusobno povjerenje kako bi se svladale prepreke. Jahač prestaje biti vođa, kao što je u manježu, a postaje ravnopravni partner. Mora unaprijed znati moguće reakcije konja kojeg jaši, mora ga bolje upoznati. Takvo “upoznavanje” kasnije, u sportskom treningu, dovodi do bolje komunikacije i međusobnog razumijevanja, tj. jahaču će biti lakše prepoznati značenje signala koje mu konj šalje – da se boji, da ga boli nešto, da mu smeta određena vježba…. U principu su ti signali kod svih konja isti, no imajte na umu da, kao što ne postoje dva ista čovjeka, nema ni dva jednaka konja.
Prije izlaska…
Kao i uvijek – sigurnost prije svega. Nećemo se zavaravati, puno je jahača koji odbijaju nositi kacigu dok rade s konjem u manježu. Oni to rade na vlastitu odgovornost, misleći da im je tako bolje, no manjak zaštite nikada nije bolji, može eventualno biti jednostavniji. Ipak, čak ni ti jahači na teren ne izlaze bez kacige. Zašto? Uslijed većeg broja situacija kojih bi se konj mogao preplašiti, rizik od pada na terenu se povećava.
Nadalje, ako ikako možete, uvijek je dobro odjahati par krugova u manježu, zagrijati konja da dobijete osjećaj kako vam je konj danas raspoložen. Time si omogućavate bolju prilagodbu konju i jasnije očekivanje njegovih reakcija.
Na terenu, konačno!
Pravila jahanja na terenu nisu komplicirana. Najvažnije od svega je dobro gledati oko sebe, ali i ispod sebe. Naime, ako je konj naviknut na manjež i mekanu podlogu, tada mu je smanjena pažnja na podlogu kojom korača, što znači da ćete vi morati obaviti taj dio za njega. Na terenu možete naići na kakvu neravninu ili dio koji vam se čini sumnjiv za prelazak. Ne riskirajte, ako imate ikakve dvojbe, idite sigurnijim putem.
Nadalje, uvijek pratite signale koje vam konj šalje: u kakvom su mu položaju uši, je li “na iglama” ili je miran, kuda okreće glavu (što ga posebno zanima)… Na prve znakove uzbuđivanja, dubokim i mirnim glasom dajte konju do znanja da je sve u redu, te ga potapšajte po vratu. Ako se konj ukopa na mjestu i zuri u nešto, nemojte ga odmah tjerati dalje. Dajte mu vremena da se opusti i shvati da opasnosti nema. Ukoliko se konj i preplaši nečega, vi se ne smijete prepustiti strahu i panici. Kada na terenu konj počne bježati, on panično trči prema staji i to uvijek onim putem kojim je i došao. Imajući to na umu, jedino što morate i možete napraviti je sjesti duboko u sedlo, nagnuti se nazad i usporavati konja dizginima i glasom. Vaša hladnokrvnost je presudna.
Za Vaš “gušt”
Iako ove upute i zvuče pomalo strašno jer naglašavaju što se može dogoditi, nikako se ne smije zaboraviti užitak koji pruža jahanje na terenu. Jahanje vani svaki puta je drugačije i donosi novo iskustvo. Promjena okoline biti će dobra i za vas i za konja, a svakako će doprinijeti vašem partnerstvu. Ispočetka birajte lakše i preglednije staze, za vježbu, a kasnije kada i vi i konj budete sigurniji u sebe, postavite (pred vas kao tim) nove ciljeve. Smišljajte rute, istražujte nove putove, budite kreativni. Također, ako ikako možete, povedite sobom još jahača, time ćete ohrabriti i sebe i konja jer je u društvu uvijek sve lakše. I samo još jedan prijedlog naposljetku – zima je tu, ako vam se pruži prilika za jahanjem po snijegu, nikako je nemojte propustiti – nema većeg užitka od galopa kroz snijeg.
Tekst i foto: Petra Gospodnetić
